POVIJEST MUZEJA

Prvi pokušaj osnutka muzeja u Novoj Gradiški pokrenuo je grof Aleksandar Kulmer pred početak Drugog svjetskog rata ponudivši za tu namjenu dio predmeta svoje obiteljske zbirke iz cerničkog dvorca. Njegovu ideju podržala je novogradiška kulturna javnost, međutim nije naišla na razumijevanje i potporu ondašnje vlasti.

Početkom pedesetih (1951.) novi poticaj za osnutak muzeja bila je donacija Slave Špišić, udove kraljevskog nadgruntovničara Zvonimira pl. Špišića, koja je za budući muzej u Novoj Gradiški darovala zbirku starog oružja, budući je tako oporukom ostavio njezin suprug.

Zbirka starog oružja prvi put je izložena 1. srpnja 1952. u kući poznatog novogradiškog skupljača starina mr. pharm. Karla pl. Dieneša (prostor bivše ljekarne). Iste godine (18. listopada 1952.) Narodni odbor Kotara Nove Gradiške osnovao je Muzejsku zbirku, koja je od  1954.-56. bila izložena u prizemlju Kotarskog suda u Novoj Gradiški. Međutim, Zbirka je uskoro, zbog prenamjene prostora za Narodnu banku, deponirana u vlažnu i mračnu prostoriju u prizemlju iste zgrade te je bez stalnog nadzora izložena devastaciji i krađi – u to je vrijeme iz Zbirke otuđeno više iznimno vrijednih  primjeraka starog oružja.

Na inicijativu dr. A. Bauera  Muzejska Zbirka je preseljena cernički (Kulmerov) dvorac. 24. travnja 1964. zbirka starog oružja otvorena je za javnost, ali nakon dvije godine odlukom tadašnjih vlasti dvorac je predan u vlasništvo PIK-u Nova Gradiška te je Muzejska zbirka ponovo nedostupna za javnost.

Poslije spomenutih neuspjelih pokušaja, početkom sedamdesetih prošlog stoljeća (1971.), napokon je u Novoj Gradiški osnovan Zavičajni muzej, koji od 1972. djeluje u okviru Narodnom sveučilištu Matija Antun Reljković. 

Godine 1977. Općina Nova Gradiška Muzeju je na korištenje  dodijelila jednokatnu zgradu na središnjem gradskom trgu (Trg kralja Tomislava 7), koja je dio zaštićene povijesne cjeline, a koju treba obnoviti prema zahtjevima suvremene muzeološke struke za potrebe stalnog muzejskog postava, sigurnu pohranu, zaštitu i čuvanje muzejske građe, te omogućiti optimalne uvjete za rad stručnog osoblja i pružanje usluga korisnicima.

1999. Grad Nova Gradiška muzejsku je djelatnost izdvojio iz sustava Pučkog otvorenog učilišta i osnovao samostalnu ustanovu pod nazivom Gradski muzej Nova Gradiška te od 1. siječnja 2000. djeluje pod nazivom Gradski muzej Nova Gradiška kao samostalna javna ustanova. Sukladno ovoj Odluci, Zakonu i drugim propisima osnivačka prava i obveze prema ustanovi ima Grad Nova Gradiška.

Projekt obnove i uređenja Gradskog muzeja Nove Gradiške započeo je 2008./2009. godine te je obuhvaćao dvije zgrade, Muzeja i Općinskog suda, koje je trebalo svrhovito obnoviti sukladno pravilima suvremene muzejske struke: osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta u izložbenom prostoru, za stalni muzejski postav i povremene izložbe, i čuvaonicama. Pritom nužno je osigurati muzejsku građu od provala i požara, temeljem propisanih uvjeta o protuprovalnoj zaštiti i vatrodojavnom sustavu, te stvoriti optimalne uvjete za rad stručnih djelatnika, javnu prezentaciju (stalni muzejski postav, povremene izložbe, radionice, multimedijalna događanja, predavanja, koncerata i organiziranje drugih oblika javno afirmacije kulturnih sadržaja) i pružanje usluga korisnicima i posjetiteljima.

Prva faza obnove muzeja završena je (postojeća zgrada muzeja) krajem 2016. godine. Pri kraju je i obnova potkrovlja Općinskog suda za potrebe stalnog postava. Druga faza obnove koja je obuhvaćala obnovu Općinskog suda, nije realizirana, stoga je još dio muzejske građe u drugim prostorima koje je muzeju ustupio Grad.

Predloženu koncepciju stalnog muzejskog postava moguće je uspješno ostvariti nakon završetka građevinskih radova predviđenih u dvije izvedbene faze.

Gradski muzej Nova Gradiška općeg je tipa, prema djelokrugu rada zavičajni i regionalni. Muzej prikuplja, čuva, skrbi o građi, prezentira i interpretira pokretnu kulturnu baštinu Nove Gradiške i šireg novogradiškog područja (po osnivačkom aktu od Nove Kapele do Okučana).

Muzejska djelatnost obavlja se u pet odjela: Etnološki, Arheološki, Kulturno-povijesni i Galerijski i Pedagoško-edukativni. Unutar odjela prikupljena muzejska građa, koja se broji na tisuće, razvrstana je i pohranjena u   više muzejskih zbirki.